Nema goreg neprijatelja od lošeg savjeta!

Sofoklo

Postoje neprijatelji koje prepoznajemo lako, po riječima, postupcima, pogledima koji sijevaju mržnjom ili zavišću. Loš savjet ne dolazi tako očito. On ne podiže glas, ne nosi mač, ne prijeti. Dolazi tiho, često prerušeno u brigu, u prijateljstvo, u iskustvo. I upravo zato je, kako kaže Sofoklo, najopasniji.

Loš savjet je izdajnik koji dolazi iznutra. Ne zato što je uvijek namjerno zao, već zato što zna pronaći pukotine u tvojoj sigurnosti, u tvojoj nesigurnosti, u tvojoj potrebi da čuješ nešto što će ti olakšati teret izbora. Često dolazi u obliku "dobronamjernog" glasa: "Nemoj se zamarati time," "To nije za tebe," "Svi tako rade."

Nijedan korak koji čovjek napravi vođen tuđom nesigurnošću ne vodi ga prema vlastitoj istini. On vodi ka gubitku sebe.

Filozofija nas uči da nije najveći izazov u životu pobijediti neprijatelja koji stoji nasuprot, već razlikovati unutrašnji glas mudrosti od šapata koji dolazi s pogrešne strane. Nije svaka pomoć pomoć, niti je svaki savjet vrijedan slušanja. Osoba koja te savjetuje da odustaneš, da se prikloniš, da se ne boriš, možda i sama nosi teret vlastitog poraza, pa ga, svjesno ili nesvjesno, prebacuje na tvoja pleća.

Najopasniji savjeti su oni koji te odvoje od onoga što jesi. Oni koji te nauče da se bojiš, da se stidiš svoje hrabrosti, da sumnjaš u ono što ti srce šapće.

Zato je mudrost ne samo znati kuda ići, nego znati koga i kada slušati. A iznad svega, znati slušati sebe. Jer intuicija nikad ne viče, ali uvijek zna.

Loš savjet ne mora te ubiti odmah. Dovoljno je da te skrene s puta, a kada čovjek jednom krene putem koji nije njegov, svaki sljedeći korak je korak dalje od slobode.

Zato se čuvaj onih savjeta koji ti obećavaju mir po cijenu istine. I nikada ne zaboravi: najtiši neprijatelji ponekad nose najdraža lica.