Oni koji ostaju: pravo bogatstvo života!

Najveće bogatstvo nije novac, već ljudi koji nas vole.

Novac ne zna kako ti je prošao dan. Ne zna tvoje tišine, ne pamti tvoje snove, ne osjeća kada ti srce zadrhti. Neće ti prići kad ti ponestane riječi, niti će ti stisnuti ruku kad ti ponestane snage.

Ljudi koji nas vole prepoznaju nas i kad se mijenjamo, prihvataju nas i s onim što pokušavamo sakriti. Ostaju i kad bi mnogi otišli. Njihova prisutnost ne donosi luksuz, ali donosi mir. Ne obećavaju kule, ali ti čuvaju leđa i srce.

Vrijednost života ne mjeri se stanovima, ni uštedama, ni putovanjima u daleke krajeve. Mjeri se glasovima koji te zovu imenom punim nježnosti, pogledima koji te traže i kada nisi blizu, tišinom u kojoj znaš da nisi sam.

Ljubav ne treba uvećanje niti potvrdu. Ne blijedi pod pritiskom vremena. Ona ostaje kad se sve drugo rasprši.

Na kraju svega, jedino što ostaje i ima težinu su ljudi. Oni kojima možeš pokucati na vrata u pola noći. Oni koji znaju tvoju priču bez da je prepričavaš. Oni koji te vole ne zato što nešto imaš, već zato što jesi.

U svijetu u kojem mnogi mjere vrijednost kroz ono što posjeduju, prava veličina života skriva se u jednostavnoj istini: voliš li i jesi li voljen.